NOVO 251 NAKLADA KULTURE SNOVA
Marinko Marin Zekić
MUZIKALIJE
(posthumno)
Recenzija: Mirzana Kodrić Pašić
MUZIKALIJE MARINKA MARINA ZEKIĆA:
VRT RIJEČI OD NOTA
Imao sam vrt svoj.
San smrtnikov vredniji od zbilje.
Krasan uzgajani ružičnjak.
Poznato je da su mnogi pisci iz historije književnosti, poput npr. F. G. Lorke ili F. Kaftke čuvali svoje književne radove bez želje da ih objave uopće. Tako je Lorkina prva zbirka pjesama Libro de Poemas iz 1921. zapravo srećom, ipak objavljena u Madridu nakon dugog upornog insistiranja Lorkinih prijatelja, a Kafkin Proces objavljen je posthumno u Berlinu 1925. godine samo zahvaljujući Maxu Brodu, Kafkinom prijatelju, koji je Proces objavio nakon Kafkine smrti.
Marinko Marin Zekić pisao je pjesme od svoje osamnaeste godine, možda i od ranije, ali sve njegove zbirke pjesama objavljene su posthumno, i to zahvaljujući iznimnom, nesvakidašnjem trudu i želji njegove majke Zdravke Zekić da njegove zbirke postanu dostupne i u javnosti.
Marinova prva zbirka Egzil u egzilu objavljena je 2018, odmah iza nje zbirka pjesama Feller 2019, a u 2021. njegova majka Zdravka Zekić pripremila je i treću posthumnu zbirku poezije Muzikalije. Ono što treba napomenuti je činjenica da je sam Marinko Marin Zekić čak i naslove svojih zbirki sam osmislio, ali za života, iz nama nepoznatih razloga, nije želio objavljivati svoje zbirke. Zbirka Muzikalije nastala je u vrijeme opsade Sarajeva (1992-1995), pa tada to nije ni bilo moguće. Moglo bi se reći da je razloge Marinove pjesničke (i) kasnije tišine moguće tražiti (i) u činjenici da je kao profesor južnoslavenskih književnosti u Poljskoj, i to na Univerzitetu Adam Mickiewicz u Poznanju, bio izrazito aktivan kao predavač i istraživač u domenima južnoslavenskih književnosti i kultura, te je u tom kontekstu i za života ostavio mnoge naučne radove i knjige. Možda mu je zato baš kreativna i umjetnička strana bavljenja poezijom ostala za života čista ljubav, intima i relaksacija. Nešto čiju vrijednost i bogatstvo ne treba dokazivati publikacijama, već stalnim radom na zbirkama, a o čemu svjedoči da je ipak napisao čak tri pjesničke zbirke, i to sa vlastitim odabirima čak i naslova. Upravo o tome i govori Predgovor zbirke Muzikalije, a napisao ga je sam Marin Marinko Zekić:
Koliko puta noću posegnuh za hrpom papira gdje držim zatvorene ispisane riječi plašeći se da ne nestanu odnoseći sa sobom trag što ostavi olovka.
Otvarao bih tada svoje dnevnike, brzo, ne bih li ih iznenadio pri bijegu i pri slabašnoj svjetlosti grada utonulog u san.
Provjeravao bih da li su svi prolazi zatvoreni, ima li svaka rečenica točku…
Tada bih zapisivao nove riječi i ostavljao ih kao čuvare onih koje su nastale ranije.
Zekićeva zbirka Muzikalije, baš kao i prethodne zbirke, izrazito je heterogena knjiga poezije, izrazito razuđene i raznolike poetike. Naime, i u ovoj zbirci, riječ je o knjizi koja od prve svoje stranice, većim dijelom u formi slobodnog stiha i bez rima, svjedoči o umjetničkoj zrelosti, ali i stručnosti autora, reklo bi se, od rođenja talentiranog i naprosto predodređenog za književnost, što kasnije, kako je već rečeno, kroz profesionalno oblikovanje i hoće postati njegov izrazito uspješni životni poziv.
Naziv zbirke Muzikalije u harmoniji je sa nazivima pjesama koje nose naslove oznaka različitih tempa u muzici kao: Largo, Allegro, Adagio, a cjelokupna zbirka mogla bi se podijeliti u tri motivska ciklusa: pjesme o užasu i strahotama opsade u Sarajevu, pjesme o ljubavi te refleksivne pjesme o apsurdu smrti i besmislu postojanja. Zapravo, poetiku sarajevskog užasa rata snažno pečati bijeg lirskih subjekata u različita tempa muzičkih pjesničkih snoviđenja.
A jedini smisao i utjeha postojanja te bijega od apsurda je ljubavna čežnja, a koja bi se morala interpretirati i na širem metafizičkom značenju ljubavi, ali i npr. konkretnoj ljubavi prema slobodnom Sarajevu, zasigurno ne ženi samo:
Mozaik lijesova.
Narodni ovaj jednočinski izvanteatarski igrokaz.
Kazalište opstojnog apsurda.
Jest. Bio je dom moj. Pepeo.
Snivaj, jedina
Kao i u obje prethodne pjesničke zbirke i u Muzikalijama Marinka Zekića prisutan je naglašen utjecaj poetike S. S. Kranjčevića, ali ipak u izrazito originalnoj Zekićevoj poetici koja naprosto svira notama originalnosti te (i) odlikama postmoderne poezije:
Krv je riječ.
Gospode, jedinom željom sam nedostatan.
Daj mi zaborav.
Trajan.
I kao bijeg od zaborava, ali i kao vrlo interesantna i originalna pjesnička zbirka, sigurna sam da Muzikalije hoće naći svoje značajno mjesto u književnosti Bosne i Hercegovine, ali i mnogo šire.
O autoru:
Doc. dr. Mirzana Pašić Kodrić
Dr. habitus MARINKO ZEKIĆ (1969 – 2018) rođen je u Livnu, gdje je završio osnovnu, a u Sarajevu srednju školu.
Na Univerzitetu u Sarajevu stekao je diplomu profesora jugoslavenske filologije u specijalizaciji srpska i hrvatska filologija.
